K i t i c a.
Vjetric se vije
S kneževa luga
Djevojče milo
Potoku skače,
Zahvaca vodu
Vedricom kovnom.
Niz vodu k dievi
Kitica pliva,
Mirisne u njoj
Ljubice, ruže.
Da bi ga znala,
Kitice krasna,
U prhku tko te
Sadjaše zemlju;
Prsten bi zlatni
Dala mu s ruke.
Da bi ga znala,
Kitice krasna,
Tko mi te likom
Tananim sveza;
Njemu bi dala
Titrenku s kose.
Da bi ga znala,
Kitice krasna,
Po ladnoj tko te
Vodici pušti,
Njega bi viencem
Vjenčala svojim.
Nagnú se dieva
Kiticu lovit;
Upade jadna
U vodu ladnu.
Knihovna Národního muzea v Praze [sign. 94 H 4]